MMC Palach
04.11.2007., nedjelja
RI GITARIJADA
|
Ri gitarijada će se održati 20.,21.,22.,prosinca u Klubu Palach. Demo bendovi s područja cijele Hrvatske i van nje se mogu prijaviti do 05.prosinca,2007.Odluku o 16 polufinalista donosi žiri do 10.prosinca. U finale treću večer 22.prosinca ulaze četiri benda i između nih se bira najbolji.Najbolji dobiva novčanu nagradu organizatora 5.000 kuna i samostalni koncert u Klubu Palach te novce od upada na taj koncert,nagrade sponzora ako ih bude,itd.Prijava mora sadržavati ime benda tehničke uvijete nastupa(pojačala,broj vokala itd.) te cd sa najmanje dvije demo snimke. Sva što vas zanima možete pitati na ovom blogu.Organizator zadržava pravo otkaza gitarijade u slučaju malog broja prijava ili ako to poželi.Organizator ima pravo donijeti promjene datuma ,mjesta itd.održavanja gitarijade.Organizator ne plaća putne troškove bendovima izvan Rijeke a koji su prošli žiri.U slučaju odustanka nekog od bendova polufinalista i finalista zamjenuje ih prva slobodna zamjena po redosljedu žirija. |
31.10.2007., srijeda
FONA 07
|
Glavni program ovogodišnjeg Festivala nove umjetnosti,FONA 07,će se održavati od 02.11.2007.do11.11.2007.na različitim lokacijama u Rijeci ,te u prostorima Kluba Palach.Predstaviti će se dvadesetak umjetnika iz Hrvatske i inozemstva te nekoliko alternativnih glazbenih sastava.Popratni tekst ovogodišnjeg, petog po redu Festivala koji za temu ima "art i kriminal"napisao je povjesničar umjetnosti Branko Cerovac. UMJETNOST I KRIMINAL ili Artaudov “Ubijeni Samoubojica” Van Gogh Festival of New Art FONA 07 MMC d.o.o., Rijeka Odabrana tema našeg festivala 2007. godine jeste relacija umjetnosti i “sfere općega” : sistema, ćudoređa, zakona, plemena, društva, države, “globalnog poretka”: opresivno – represivne aparature Nadzora / Zatvora / Ludnica / Bolnica ( Kierkegaard, Nietzsche, Freud, Artaud,Battaile, Foucault, Lacan ); kraće rečeno: relacija / interakcija pojmova o UMJETNOSTI / ZLOČINU / KRIMINALU – što je implicite ili eksplicite još od antičkih vremene ( Platon: Fedar, Fedon, Država… ) do danas jedna od “crvenih linija” rasprava i sukoba plejade estetičara i moralista o pitanjima umjetnosti. Moderni i suvremeni umjetnici veoma su zaoštrili ta pitanja, a u takozvanim “avangardističkim”, “radikalnim”, “trans-gresivnim”, “ekstremnim”, “adrenalinskim”, “posthumanističkim”, “pornografskim”, “piratskim”, “autsajderskim”, “Off“ /”NO Art”/ “Trans – Art” umjetničkim praksama gotovo redovno igraju na šokantnim granicama i rubovima službenog ili samo neslužbenog, ali općeprihvaćenog ćudoređa i zakona. Imajući u vidu uznemiravajuću ali baš stoga i intelektualno zahtjevnu činjenicu da pojam “kriminala” nije nipošto prirodan niti strogo etički – iako je, pravno gledano, riječ o “zločinu”, krimen –u odnosno o “inkriminaciji” nečega! – otvaramo čitavu lepezu artističkih mogućnosti odnosa prema toj veoma kompleksnoj i osjetljivoj problematici. Naime, poznato je da ni znameniti umjetnici pera, kista, “body arta”, konceptualne umjetnosti, “jugoslavenske” Nove umjetničke prakse od 60-ih do raspada Jugoslavije ( 1991. ) nisu bili lišeni sumnji u “kriminalnu” namjeru, inspiraciju ili čin kao “zao čin”, “čin Zla”, ZLO – čin: od platonovski denunciranih pjesnika, umjetnika, proroka kao božanskih, ali moralno i spoznajno neubrojivih “manijaka”, preko razbojnika, nasilnika i obješenjaka tipa F.Villon, B. Cellini, te suludih autodestruktivnih genija po paradigmi “Van Goghovo Uho” ( u riječkom MMC-u u sklopu FONA-e 06 prezentirani PROJEKAT UHO mlade vojvođanske umjetnice Ratke Lugomerski ), Nietzscheovo, Artaudovo ludilo, do suvremenih postkonceptualista i performera koji samosvjesno rade na šoku i kršenju granica svih vrsta (državnih, zakonskih, moralnih, rodno - seksualnih, “prirodnih”, estetskih, ideoloških, spoznajnih ): P.Manzoni, Ch.Burdon, cijeli “Wiener Aktionismus” iz 60-ih I 70-ih, O.Kulik, A. Brenner, Stelarc, R. Aethey, nekoliko artista iz Španjolske i Meksika ( M.le Antunez, La Fura dels Baus, Obed Gomez), od “naših” srpski umjetnici Raša Todosijević, Marina Abramović, Zoran Todorović, Tanja Ostojić, Spartak Dulić; bosanski Jusuf Hadžifejzović, “Kurt & Plasto”, Andrej Đerković i toliki drugi; hrvatski Antonio Lauer aka Tomislav Gotovac – otac našeg performansa, eksperimentalni sineast i upravo manijakalni filmofil, Vladimir Dodig Trokut kao šaman, adept crnila, anti-muzeolog, “agent tajne službe”, Grupa šestorice autora s nedavno preminulim Jermanom kao “ubojicom fotografije”, zatim “krvožednim” koljačem živih bića Svenom Stilinovićem ( “Geometrija krvožednosti” ) i Mladenom Stilinovićem kao “eksploatatorom mrtvih”, s Pinom Ivančićem… Bard riječkog slikarstva i akcionizma Zlatko Kutnjak “tamne” teme zla, zločina, ludila, sukoba sa zakonom i smrti elaborira od ranih 80-ih naovamo,; performerica Vlasta Delimar s “Lady Godivom”, Projekt ENIGMA OBJEKTA ( Goran Karabogdan ) s krađom umjetničkih predmeta… Riječki umjetnici i bliski suradnici MMC-ovog “Palacha” Krešo Kovačićek, Damir Stojnić, Krešo Mustać, Dundara, “Adapteri”, bardovi “mračne” poezije i rock – performancea Zoran Štajduhar Zoff ( “Grč” ), Predrag Kraljević Kralj ( “Termiti” ), Damir Martinović Mrle ( “Let 3” ), “Po metra crijeva”, književnik Igor Večerina ( “Poet Theatar) MISTERIJ UHA "Slučaj Van Gogh" nije intrigantan jedino u kontekstu pojave i razvoja modernističkog slikarstva već jos više kao paradigma rascjepa koji se iznutra dogadjao u samom Subjektu modernoga umjetnika, kao rana i ekstremna anticipacija transgresije od raspada klasične "slike" na simboličko samoranjavanje autorova tijela - te "kuće duše" koja je postala pretijesna za nesvjesnu dinamiku nadilaženja / destrukcije Ega. Taj upravo očajnički radikalan shizofreni iskorak onkraj granica normalne slike o sebi u smjeru njene autodestrukcije svjedoči o naglom prodoru jedne težnje u samosvijest modernog slikarstva - od Van Gogha do Pollocka,u pravcu suvremenih Body-art i drugih performerskih praksi, a posebice u subkulturne prakse "rada na sebi" putem rezanja, probadanja, piercinga, tetovaže i sličnih "primitivističkih" postupaka, u dosluhu s "podzemnom" tradicijom samoukrašavanja sakaćenja u ratnika, pirata, samuraja, jakuza, kriminalaca svih fela, prostitutki, potencijalnih samoubojica odnosno svakovrsnih OUTSIDERA i otpadnika od "zdravog društvenog orga- nizma". Poznato je da su u kršćanskoj tradiciji i samoubojice "inkriminirani" to jest prokleti, izbačeni iz sfere Svetog, za razliku od "siromašnih duhom" i luđaka - koje na paradoksalan način beatificiraju: "Blaženi siromašni duhom, njihovo je kraljevstvo nebesko", itd. ili čak "deificiraju: "božanska luda". Intuitivno spoznavši da Van Goghovo UHO mistički participira u svemu tome, vojvođanska umjetnica Ratka Lugumerski koncipirala je i realizirala PROJEKATUHO - provocirajuci na duhovit nacin refleksiju o mogućem ZNAČENJU tog anamorfotičnog UHO - UFO-a koji lebdi vrteći se oko vlastite osi nad žitnim poljem. Anketa među ljudima iz različitih socijalnih slojeva i podgrupa pokazala je široki dijapazon ideja o tome ZAŠTO je Van Gogh TO učinio: previše absinta, droge, svakojake frustracije, ludilo, ljubav - ili - mržnja prema Gauguinu na kojega je pucao, sukob izmedju želja i dužnosti, "da izbjegne samokastraciju": "žrtvovanje razuma" radije nego "žrtvovanje falosa" itd. (paradigma Tertulian - Origenes) - u tom bi se otprilike smjeru mogli nanizati najčešći odgovori o "razlogu" takvoga čina u genijalnog slikara. Ritualno služenje i konzumiranje raznih alkoholnih pića ( Hadžifejzović, Tolj, Lugomerski ) ili narkotika ( Dulić, Mustać i ini ) također spada u "problematične" postupke unutar radikalnih metodologija suvremenih artista. Isto tako, javni seksualni odnosi, ritualno općenje sa životinjama, pa i leševima ljudi, "maltretiranje" ili ubijanje životinja, sve je to još od artista - "šamana" i raznih performera, od 60-ih godina nadalje, nazočno na suvremenoj "underground" ali i elitnoj sceni. Eto, pozivamo umjetnice i umjetnike da sudjeluju u elaboraciji teme! PROCVAT KRIMINALA, PIRATIZMA I SLOBODNOG PODUZETNIŠTVA 90-ih ; DEKRIMINALIZACIJA PIRATSKOG ART – PODUZETNIŠTVA U RIJECI 97. – 07. Po čuvenim tezama Hakima Beya o piratima, avangardistima i “muzici kao principu organizacije države”, te o TAZ – ovima ( Privremene Autonomne Zone = Temporary Autonomous Zones ) upravo je naš grad, Rijeka, točnije Fiume od 1919. pa “nadalje”, uslijed nevjerojatne “protofašističke” a po “artističkom” nadahnuću PIRATSKE akcije militantnog književnika Gabriele D’Annunzia postao posljednjom piratskom utopijom i – istodobno – prvom, paradigmatičnom modernom ( trans - ) artističkom Privremenom Autonomnom Zonom! Divlje anarho - horde cyberpunkera omogućile su Svakom zainteresiranom da se i ON LINE upozna s cijelim kompleksnim sustavom tog piratsko – umjetničkog determinističkog kaosa čiji je Strange Attractor bio, eto, talijanski pjesnik D’Annunzio. Rijeka će potkraj 2006. na 2007. živjeti u znaku izložbe “Fiumani” i Venuccijeva modela za javni spomenik “Legionaru” (u organizaciji MMSU), a “Palachov” Festival nove umjetnosti FONA 2003 inaugurirao je upravo spomenutu Beyevu priču o Fiume kao piratskom danuncijevsko - avangardističkom TAZ-u. To što je riječ i o prvom povijesnom nastupu FAŠIZMA – organiziranog “kriminala” rigidno tumačeno – u svijetu nimalo ne zbunjuje Hakim Beya pošto je notorna činjenica da nijedna europska povijesna avangarda ( tehnički termin Peter Buergera ) nije završila drugačije nego baš u mahom totalitarističkoj političkoj instrumentalizaciji – što se od vremena izbacivanja D’Annunzija iz Fiume ranih 20-ih godina prošloga stoljeća pa do sredine 30-ih godina dogodilo i u Italiji, dakle i u Fiume i u Njemačkoj i u Rusiji (SSSR), a poznato je kako su se stvari odvijale u Francuskoj – u kojoj je u umobolnici devet godina jedva preživio jedan Antonin Artaud – koji je izašavši, pred smrt, po “kapitulaciji” njegovih represivnih psiho - tamničara u poratnoj Francuskoj uspio napisati svoj veličanstveni proto – antipsihijatrijski tekst VAN GOGH: UBIJENI SAMOUBOJICA. Shvativši dublje činjenicu da se “legitimna” Država prikriveno vlada poput maskiranog mega – kriminalca, te da upravo Društvo i “ćudoredni” Sistem maltretira i zlostavlja Individuu, jedna “neformalna” supkulturno – kulturna riječka udruga OTVORENI KRUG ( Open Circle ) od sredine do konca 90-ih godina pripremila se za “pretvorbu” u registrirano PODUZEĆE: u prvoj fazi “Jona d.o.o.” a potom – po “osvajanju” svog današnjeg sjedišta u prostoru Kluba Jan Palach – u MMC d.o.o. Rijeka ( Multimedijalni centar d.o.o. ). Galerija O.K., utemeljena unutar MMC-a, od godine 1998. do danas bavi se ispitivanjem rubnih područja Arta i ekstremnih situacija do kojih uvijek iznova dovodi svako slobodoumno prekoračenje “jednom za svagda” zadanih tobože – legitimnih represivnih PROPISA koji blokiraju eksperimentalno i kritičko ponašanje i djelovanje na domaćoj Art sceni. Pošto je još “od Van Goghovog Uha” svakom radikalno nastrojenom i usmjerenom umjetniku / teoretičaru / kritičaru bjelodano jasno da se umjetničko propitivanje konfliktnih odnosa Ja – Ne-ja / individua – društveno-politički sistem / Zakon – prekršaj neizbježno odvija na ambivalentnom, anamorfotičnom, nemirnom i osjetljivom “underground” terenu ONKRAJ DOBRA I ZLA (Nietzsche: Jenseits Gut und Boese ), te da je estetičko pitanje prvog reda – još od Kantove “Kritike rasudne moći” koje je mjesto te RELACIJE / INTERAKCIJE obično naivno odnosno apstraktno suprotstavljenih “parova suprotnosti” unutar umjetničkih koncepcija, poetika, metodologija, praksi i pragmatično projektiranih strategija i taktika “situacionističkog” javnog djelovanja, za opću temu Festivala FONA 2007, dir. MMC Rijeka odlučio je ekplicite postaviti naslovnu sintagmu: UMJETNOST & KRIMINAL. UMJETNOST NA RUBU / ONKRAJ RUBA ZAKONA / SUSTAVA Niz domaćih “Neprilagođenih / Misfits” umjetničkih prijestupnika Propisa – bliskih suradnika MMC-a: Antonio Lauer, Vladimir Dodig-Trokut, Sven Stilinović, Vlado Martek, odnedavno pokojni Željko Jerman, Zlatko Kutnjak, Zlatan Dumanić, Pino Ivančić, “Zlobecsport”, Crtalić, GHETTO – Sonje Barač Rudynski, Ana Peraica, Damir Stojnić, Krešo Kovačićek, Krešo Mustać, Franko Bušić, Spartak Dulić, Goran Karabogdan, Zubović, RI PERFORMANCE SYNDICATE i dr. NADZOR, INSTITUCIJE, LUDNICE, KAZNIONICE: ART EKSPEDICIJE “GOLI OTOK 2000 – 2007”, MMC Rijeka; “BALEFEST: BALE / VALLE 2002 – 2004”, MMC Rijeka & Zlobecsport Gallery, Bale / Valle GOLI RUČAK NA GOLOM OTOKU Goli otok kao topos kaznioničkog otoka odnosno kaznioničko – artističkog TAZ-a Na Golome se od 1949. do 1989. nije jasno razlikovalo tko je zločinac tko kriminalac tko umjetnik, tko ideološki neistomišljenik a tko samo nedužna žrtva sistematične paranoje,ludila, teorije zavjere i represije od strane vladajućeg režima. Na tom mjestu su legitimno postavljeni prorežimski “čuvari” sve robijaše u razdoblju 49 - 53 jednostavno nazivali – Banda! To je upravo idealna situacija za analizu pravnog pojma krivnje i istine, po kojoj se određuje što jeste a što nije “zlo” ili barem ispravno misliti, govoriti, činiti. Tu jedino austinovski performativ izjave - govornog akta u jezičkoj igri ( Wittgenstein! ) zvanoj “pravo – krivo” izrečen od prave instancije s oficijelno etablirane pozicije čini nekoga kriminalcem, “zločincem”, pa bio on i, recimo, pjesnik “Pakla nade” Ante Zemljar, redoviti sudionik MMC- akcija na Golom otoku od 2000 do njegove nedavne smrti. U toj jezičkoj igri pravim zločinom može biti i "pogrešno" napisana pjesma. Isto tako, nepodobna orijentacija: vjerska, ideološka, spolna, umjetnička, poslovna, riječju: svake vrste. Ljeta 2000. godine tročlani MMC – tim Čargonja – Stilinović – Čarli poduzeo je ne pitajući nikoga za mišljenje i dopuštenje kontraverznu travelling – artističku akciju “osvajanja” Golog otoka. Slično tome, zagrebački umjetnik Igor Zlobec ( inače i sam sudionikom Festivala na Golom otoku ) otkad zna za sebe slikao je “protuzakonito”,a u suradnji s MMC-om njegova cyber – anarhoidna firma “Zlobecsport” utemeljila je – bez utvrđenih vlasničkih prava! – u jednoj staroj ruševnoj kući u drevnom istarskom gradiću Bale ( talijanski:Valle ) Off – festival suvremene umjetnosti izrazito provokativnog karaktera. Taj festival potrajao je – usprkos raznim neprilikama – tri ljeta (2002-2004) predstavljajući veoma zoran primjer totalno neprofitabilne i autonomne “Privremene autonomne zone” na umjetničkoj mapi Hrvatske. Isto tako, Zlobecove medijske i web – subverzije s kojima je otpočeo od sredine 90-ih godina značile su neslužbeni pionirski početak “kriminalnog” piratsko – umjetničkog ON LINE aktivizma u Hrvatskoj. Takvim aktivnostima naš festival FONA (2003 – 2006) otpočetka posvećuje specijalnu pozornost, a ovo novo izdanje poziva umjetnice, umjetnike i art – aktiviste svih profila da pojačano fokusiraju svoju pažnju u smjeru dubinskog sondiranja problematike “kriminalnog” podrijetla umjetničkih sukoba s mainstream – društvenim i umjetničkim poretkom. Ne treba se ugledati na slavna iskustva ( slovenski NSK, Laibach, Irwin, Bojan Štokelj, naši Antonio Lauer, Tomislav Gotovac i ini “klasici” subverzivnih aktivnosti ) već samo se ozbiljno pozabaviti tim nimalo jednostavno rješivim spletom trans – estetičkih problema odnosa umjetnika prema društvenom poretku normalnog morala i zakona. Za MMC d.o.o. Član Savjeta Galerije O.K. i Organizacijskog odbora FONA 07 Branko Cerovac Rijeka / Fiume, Listopad 2006. |
